100% hand made in darkroom

Kontakt: [email protected] || + 381 63 583369

“Mehaničke Duše: Zašto Analogni Film Razume Staru Mašinu”

Postoje mesta koja vas vrate u prošlost, ali Muzej Žeravica u Novom Miloševu radi nešto drugačije. On vas ne vraća, on zaustavlja vreme. Stotine traktora, parnih mašina i motora stoje u tišini, poput divova uhvaćenih u snu.

Ušao sam u ovaj muzej ne kao turista, već kao portretista. I nisam došao sa digitalnim aparatom.

Digitalna fotografija je brza, oštra i precizna. Ali ovim mašinama nije potrebna preciznost. Njima je potrebno razumevanje. One nisu savršene; pune su ožiljaka, rđe, oljuštene farbe i tragova decenijskog rada. Da biste uhvatili karakter, potreban vam je medij koji i sam ima karakter.

Trebao mi je analogni film.

Susret dve analogne teksture

Svaki klik analognog fotoaparata bio je kao razgovor. Nisam slikao traktor; slikao sam “lice” sačinjeno od rešetke hladnjaka i dva ugašena fara. Nisam hvatao motor; hvatao sam splet ventila i cevi koji su nekada disali život.

Crno-bela fotografija skida sve što je nebitno. Boja rđe prestaje da bude samo boja i postaje čista tekstura. Svetlost klizi preko metala i otkriva svaku brazdu, svaku udubinu, svaki ožiljak. Zrno filma i zrno metala počinju da pričaju isti jezik.

U digitalnom svetu, buka (šum) je greška koju treba ukloniti. U analognom svetu, zrno (grain) je emocija. I upravo to zrno je ono što razume ove mehaničke duše.

Ostavština (Legacy)

U svetu u kojem se sve briše jednim klikom, ove mašine stoje kao spomenici trajnosti. One su nasleđe jednog sporijeg, opipljivijeg vremena. Građene su da traju, da se popravljaju, da nadžive svoje tvorce.

I tu se analogni proces spaja sa njima.

Moje fotografije nisu samo digitalni podaci. One su svetlost uhvaćena na fizičkom komadu filma. Kao i ove mašine, i moji negativi su trajni, fizički zapisi.

Kada se jednog dana ove fotografije nađu na zidu kao ručno rađeni silver-gelatin printovi, krug će biti zatvoren. Stara mašina, uhvaćena starom tehnikom, odštampana starim procesom. To nije samo slika; to je omaž nasleđu. To je dokaz da neke stvari jednostavno zaslužuju da budu sačuvane, ne kao fajlovi, već kao predmeti.

Kao trajni spomenici mehaničkim dušama koje i dalje žive u tišini muzeja.